Gaspar Rosés predsjedao je u Barceloni u tri navrata. Klub je prvi put preuzeo 25. lipnja 1916. godine, nakon što je zamjenio Rafaela Lloparta koji je dao ostavku. Najupečatljiviji aspekt svojeg prvog mandata, koji je završio 17. lipnja 1917. godine, je takozvani 'Garchitorena slučaj'.

Barcelona je potpisala ovog igrača misleći da je on Španjolac, a on je u stvari bio Argentinac, ali je krivotvorio svoje papire na dolasku u Španjolsku. Kao stranac, nije mogao nastupati u prvenstvu Katalonije, ali je unatoč tome igrao u velikom broju utakmica.

Kada se natjecanje približilo kraju, Espanyol je otkrio ovu nepravilnost i prijavio ju Katalonskoj nogometnoj asocijaciji, kojom je tada predsjedao predsjednik Barcelone. To, međutim, nije spriječilo Federaciju u donošenju odluke da će se oduzeti bodovi Barceloni u svim susretima u kojima je Garchitorena nastupao, te da će se te utakmice ponoviti. Barcelona je odbila tu odluku i tako izgubila prvenstvo koje je već bila osvojila. To je dovelo do Rosésovog napuštanja predsjedničkih pozicija i u klubu i u Katalonskoj Federaciji.

Tri godine kasnije, 27. lipnja 1920. godine, Gaspar Rosés je još jednom izabran predsjednikom kluba. Taj, njegov drugi mandat u klubu, bio je mnogo sretniji jer je momčad osvojila Katalonsko prvenstvo. Ovaj uspjeh nije uspio biti ponovljen u Španjolskom prvenstvu jer je još jedan čin velike nespretnosti od Federacije doveo do Barceloninog povlačenja iz natjecanja.

Izvan terena je najvažnija stvar bila osnivanje radne partije, kojoj je posao bio dizajnirati projekt za novo igralište, jer je stadion Carrer Indústria postao premalen. 17. srpnja 1921. godine, Rosés je odustao od predsjedništva.

Njegov posljednji period na čelu kluba, koji je započeo 30. lipnja 1930. godine, bio je u znaku smrti osnivača nogometnog kluba Barcelone, Joana Gampera, 30. listopada iste godine. To je također bilo razdoblje stalnih sporova među direktorima, što se može vidjeti u činjenici da je u nešto više od godinu dana Rosés predsjedao nad tri različita odbora.

Na terenu je najpozitivnija stvar bila osvajanje Katalonskog prvenstva, a najgora stvar je bio ponižavajući poraz od 12-1 na San Mamésu protiv Athletic Bilbaa. Na kraju, 22. listopada 1931. godine, Rosés je napustio mjesto predsjednika u klubu po posljednji put.