Nakon što je Miró-Sans dao ostavku, novi izbori za predsjednika nogometnog kluba Barcelone su se održali u lipnju 1961. godine. Dva člana prijašnjeg odbora su se natjecali na ovim izborima: Jaume Fuset te Enric Llaudet (Barcelona, 1916 - 2003), koji će uzeti pobjedu.

Llaudet je temeljio svoju kandidaturu na 10 izazova, a neki od njih su bili jako interesantni, iako možda manje inovativni od onih koje je predstavio njegov protivnik. Najvažniji aspekti njegove kandidature bili su stvaranje propisa unutar kluba, sazivanje referenduma kako bi se odlučilo o budućnosti stadiona Les Corts, ekonomska strogost, amaterizam u selekcijama i stvaranje školskog boravišta za mlade igrače.

Izbori su održani 7. lipnja 1961. godine, i Llaudet je porazio Fuseta sa nevjerojatno malom razlikom od samo 24 glasa. Novi predsjednik se morao suočiti sa nekoliko poteškoća u financijama i sportskim rezultatima. Jedna od mjera koje je Llaudet poduzeo je rješavanje klupskih nevolja u financijama tako što je odlučio prodati stadion Les Corts, što je dovelo do dugotrajnih pregovora na relaciji Barcelona i Gradsko vijeće. Konačno, u ljeto 1962. godine, Vijeće je prihvatilo zahtjev kluba i 1966. godine, staro zemljište je prodano za 226 milijuna, a ta cifra bila je dovoljna da stabilizira blagajnu kluba.

Upravo taj potez omogućio je Llaudetu vjerodostojnost koja mu je bila potrebna da bude opušten do sljedećih izbora 1965. godine, na kojima je pobjedio Josepa Mariju Vendrella sa 164 glasa naprema protivničkih 35. U ljeto 1966. godine, u klubu je vladalo optimistično raspoloženje, i Llaudet je odlučio osnovati Gamper kup.No u sezoni 1966/67, dogodio se neuspjeh u sportskom smislu, i Llaudet je bio suočen sa teškom pozicijom koja je ozbiljno stavila u pitanje njegove metode upravljanja klubom i vršila je na njega pritisak da podnese ostavku.

Na kraju sezone, Barcelonin predsjednik odgovorio je opoziciji tako što je konstruirao vijeće savjetnika koje je bilo sastavljeno od uglednih članova kluba, ali ova inicijativa nije proizvela očekivane rezultate. Bio je pod takvim okolnostima da je Llaudet otišao u skupštinu delegata u vrlo neizvjesnom položaju, te je odlučio prebaciti sljedeće izbore u siječanj, ali se također odlučio ne kandidirati.

Prije napuštanja mjesta predsjednika, 17. siječnja 1968. godine Llaudet je pozvao na stvaranje jedinstvene kandidature kako bi se izbjegle predizborne kampanje koje bi mogle biti štetne za klub. Narcís de Carreras imenovan je kandidatom, te je na kraju izabran predsjednikom.