Narcís de Carreras (La Bisbal d'Empordà, 1905 - Barcelona, 1991) postao je predsjednik kluba 17. siječnja 1968. godine nakon što je predstavljao ujedinjenu frontu. Tijekom svog govora spomenuo je što bi moglo postati sloganom kluba: ''Barcelona je više od kluba''.

Carreras je bio istaknuti lik u katalonskom društvu, te je bio Cambóv osobni tajnik u mlađim godinama. On je bio odvjetnik sa liberalnim i demokratskim idejama (iako je imao otvoren stav prema Francizmu, zbog čega je jednom prilikom bio član Španjolskog parlamenta) i već je bio član Barceloninog odbora, točnije bio je potpredsjednik tijekom vladavine Montala i Martíja.

Kasnije je igrao vrlo važnu ulogu u zloglasnom 'Di Stefano slučaju', iako njegove intervencije nisu bile razlog neuspjeha u tom slučaju. Nakon ostavke Martíja, njegova namjera je bila da se kandidira za izbore, ali ga je pritisak Falangista spriječio u tome. Kao predsjednik, Carreras je želio uključiti predstavnike različitih Barcelonskih obitelji u odbor, ali je njegova inicijativa, koja je bila dobra u načelu, završila tako što je uzrokovala mnogo problema i sukoba među različitim članovima odbora.

Sezona 1968/69 je bila posebno kritična zbog kontroverznog dovođenja trenera Helenija Herrare. Do tada, Salvador Artigas je bio trener prve momčadi i njegov ugovor samo što nije bio produžen. No, dok je Barcelona bila na američkoj turneji, na sastanku upravnog odbora se raspravljalo jeli bolja ideja da se zaposli Helenio Herrara. Glasovanje je održano, i jedanaest članova je odlučilo da se dovede Herrara dok se sedam članova protivilo toj odluci. Potpisivanjem Herrare automatski je značilo da je Artigasov ugovor prekinut.

Tri člana odbora odmah je otputovalo u Italiju na pregovore sa Helenijom Herrarom i uvjeti eventualnog sporazuma su bili da Argentinski menađer zarađuje duplo više od Artigasa. To bi imalo ozbiljne financijske posljedice za klub i mišljenja navijača su bila podijeljena po tom pitanju, što je dovelo do toga da odbor promjeni svoju odluku i Salvador Artigas je ostao na poziciji trenera u klubu.

Carreras je igrao nesretnu ulogu u ovoj neurednoj aferi, te kada je kontroverza došla do svog vrhunca, on je bio na sastanku u Organizacijskom odboru Kupa velesajamskih gradova u Budimpešti. On je ostavio stvari u ruke svog potpredsjednika Pere Bareta, što je donijelo ozbiljnu sumnju u njegove ovlasti, a u mnogo slučajeva bilo je i poziva da Carreras podnese ostavku. Na kraju, 18. prosinca 1969. godine, Carreras je odstupio sa dužnosti kao predsjednik kluba.