Agustí Montal i Costa (Barcelona, 1934), sin bivšeg predsjednika Agustíja Montala i Galobarta, je bio potpredsjednik upravnog odbora u vladavini Carrerasa, i nakon njegove ostavke se odlučio kandidirati za predjedničko mjesto. Montal je bio član jedne od velikih Barcelonskih obitelji, a na izborima je porazio Pere Bareta, koji je želio da se klub potpuno odvoji od prošlosti, imavši 14 glasova više od njega.

Tijekom svog predsjedanja unatoč tome što je Franco još uvijek bio živ, Montal je bio veliki branitelj Katalonskog nacionalizma i privrženi protivnik centralističkih stavova Federacije i Sportske delegacije. Zahvaljujući njegovim idejama, Barcelona je počela obnavljati stare simbole kluba, što je uključivalo i vraćanje izvornog naziva kluba.

Počeo se koristiti katalonski jezik u klupskim novinama, na članskim iskaznicama, koristio ga je čak i komentator na razglasu na stadionu, a korišten je i na mnogim drugim područjima, unatoč brojnim poteškoćama koje je ta upotreba donosila. On se također suočio sa Federacijom tijekom 'Guruceta slučaja' i bio je čvrst branitelj vlastitih klupskih interesa.

Na primjer, stao je protiv diskriminacije koju je Barcelona trpila kada je potpisivala igrače koji su rođeni izvan države, ali su im roditelji bili Španjolci, kao što je bio slučaj sa Heredijom. To je direktno utjecalo na odluku Federacije da promjeni kriterije i dozvoli potpisivanje stranih državljana, pa je tako Barcelona bila u mogućnosti potpisati Johana Cruyffa, koji se smatrao najboljim igračem svijeta tog vremena.

Uključivanje 'Letećeg Nizozemca' u momčad je bio jedan od glavnih razloga zašto je Barcelona osvojila Ligašku titulu u sezoni 1973/74, i to je očito pomoglo Montalu da bude ponovno izabran 18. prosinca 1973. godine, kada je lako pobjedio protivnika, Lluísa Casacubertu, sa 902 glasa nasuprot njegovih 340.

Druga postignuća Agustíja Montala tijekom njegovih osam godina na čelu kluba uključivala su i trijumfalne proslave Platinske obljetnice, modernizacija klupske administracije i ubrizgavanje novog života u druge sportske sekcije tako što je izgrađena Palau Blaugrana i klizalište 1971. godine. 18. prosinca 1977. godine, na kraju svog drugog mandata, Montal je napustio mjesto predsjednika, te je tako ostavio mjesto potpredsjedniku Raimonu Carrascu na izborima koji su održani u svibnju 1978. godine.