6. svibnja 1978. godine, Josep Lluís Núñez (Barakaldo, 1931) osvojio je predsjedničke izbore sa poprilično malom pobjedom. Kandidati Ferran Ariño i Nicolau Casaus sa 9.537 i 6.202 glasa bili su jako blizu sa 10.352 glasa koliko je prikupio Josep Lluís Núñez, 35. predsjednik u povijesti Barcelone. Na dužnost je stupio 1. srpnja 1978. godine.

Za razliku od većine prijašnjih predsjednika, Núñez nikada nije bio u upravnom odboru, ali kao poznati poduzetnik u sektoru nekretnina je osvojio izbore sa svojim sloganom u kampanji: 'Za trijumfalnu Barcu', te je ušao u povijest kao predsjednik Barcelone sa najdužim stažom.

Njegov prvi važni zadatak je bio riješiti klupske financijske probleme, ali je imao i veći cilj od toga, ništa drugo nego pretvoriti nogometni klub Barcelonu u najveću nogometnu instituciju u svijetu. Tijekom svojih 22 godine na vlasti, Barcelona će se spektakularno proširiti. Camp Nou će se preurediti te će pored njega biti izgrađen Miniestadi (1982), zajedno sa muzejom (1984) i smještajom za mlade igrače u La Masiji.

Sa Núñezom na čelu kluba, nogometna momčad je osvojila niz naslova i u domaćim natjecanjima ali i u inozemstvu, dok su ostale tri profesionalne sportske ekipe (košarka, rukomet i hokej na koturaljkama) konsolidirane na veliki način te su postavile nove standarde diljem Europe.

Godinu dana nakon što je Núñez preuzeo klub, Barcelona je osvojila Kup pobjednika kupova u Baselu, prvi veliki naslov u njegovom mandatu. Ta finalna utakmica uvijek će biti zapamćena po tome što se tisuće navijača uputilo na putovanje u Švicarsku kako bi bodrilo momčad.

1982. godine, sa Udom Lattekom kao trenerom, Barcelona je osvojila još jedan Kup pobjednika kupova, pobjedivši Standard Liege u finalu odigranom na Camp Nou, koji je nedavno bio proširen, a razlog proširivanju je bio i to što je bio jedan od glavnih stadiona koji su bili korišteni u nadolazećem Svjetskom prvenstvu.

Barcelona je dosegla broj od 100.000 članova u klubu po prvi put, i mnogo novaca se 'izlilo' u klupsku blagajnu, da je Núñez bio u mogućnosti dovesti igrača koji se smatrao najboljim igračem svijeta u tom vremenu, Diega Armanda Maradonu.

Klub je nastavio rasti, i u sezoni 1984/85 Núñez je proslavio drugu ligašku titulu kao predsjednik kluba, te je tako osvojio još jedan period na čelu kluba nakon pobjede na izborima. Drugi mandat počeo je znatno lošije, sa porazom u finalu Europskog kupa protiv Seville 1986. godine, veliko razočaranje koje je uzrokovalo prvu krizu u Núñezovom predsjedanju, koja je bila poznatija kao 'Pobuna Hesperia' (1988.) koja je završila sa tim da je gotovo cijela momčad napustila klub.

To je dovelo do potpuno novog perioda u Núñezovom predsjedništvu. Odbor je potpisao Johana Cruyffa kao trenera, i nizozemski trener je izgradio 'Dream Team', momčad koja je oduševila cijelu Europu svojim spektakularnim igrama i osvajanjem Barceloninog prvog Europskog kupa na Wembleyu u svibnju 1992. godine, zajedno sa osvajanjem četiri uzastopne Ligaške titule i nekoliko drugih naslova.

To je bez sumnje bio najbolji period kluba u sportskom smislu, te je Josep Lluís Núñez ponovno izabran za mjesto predsjednika, po treći put, nakon što je pobjedio Sixtu Cambrea sa 25.441 glas nasuprot njegovih 17.609 na izborima održanim 1989. godine. 1993. godine on će započeti četvrti mandat u klubu.

Nakon osam godina, odnos između trenera i predsjednika je postao zategnut, i Núñez je odlučio stati na kraj Cruyffovom dobu u klubu, i doveo je Bobbya Robsona kako bi popunio poziciju koja je čekala Louisa van Gaala, čovjeka koji će preuzeti momčad u budućnosti.

Godina u kojoj je bivši Engleski igrač vodio Barcelonu ostat će zapamćena zbog toga što je u toj sezoni dres Barcelone nosio briljantni Ronaldo, čije su nevjerojatne izvedbe na putu do trofeja Kupa pobjednika kupova, Španjolskog kupa i Španjolskog Superkupa oduševile publiku.

Te iste 1997. godine, Núñez je ponovno izabran za predsjednika po posljednji put, nakon pobjede sa 76 posto glasova nad Àngelom Fernándezom. Nekoliko mjeseci kasnije, predsjednik je morao prevladati prijedlog za izglasavanje cenzure kojeg je predstavila oporbena skupina pod nazivom El Elefant Blau.

U međuvremenu, Louis van Gaal je sastavljao momčad koja je osvojila dvije Lige i jedan Kup u prve dvije sezone. Ali treća sezona u kojoj je Barca osvojila manje trofeja i očigledna nemogućnost za pridobiti naklonost navijača dovela je kraj prvog perioda van Gaala kao trener u klubu. Podrška navijača za Nuñeza je također slabila, što je bilo i više nego očito u godini kada je klub slavio stogodišnjicu, te je to na kraju dovelo do toga da podnese ostavku sa pozicije predsjednika nakon 22 godine u klubu i tako omogući prijevremene izbore.

Naravno, pošto je Nuñez bio na čelu kluba u najdužem periodu u klupskoj povijesti, on je također osvojio više titula nego bilo koji drugi predsjednik. Samo u nogometu, u vrijeme Nuñezove vladavine, klub je osvojio 7 Liga, 6 Španjolskih kupova, 5 Španjolskih Superkupova, 2 Liga kupa, 1 Europski kup, 4 Kupa pobjednika kupova, 2 Europska Superkupa i 3 Katalonska Kupa.