Carles Puyol počeo je svoju karijeru u lokalnoj ekipi malog gradića u kojem je rođen, La Pobla de Segur. Njegov talent odmah je primjećen te je sa 17 godina potpisao za Barcelonu i prešao u Barceloninu akademiju La Masía. Karijeru je počeo na poziciji desnog braniča, ali je premješten na poziciju stopera. Ubrzo je prerastao utakmice u Barçi B, a zatim je doživio svoj debi u dresu Barcelone 2. listopada 1999. godine protiv Valladolida, pod vodstvom Louisa Van Gaala. Svojim radom zauzeo je mjesto u sredini Barcelonine obrane. U sezoni 2003/04 izabran je kao treći kapetan momčadi. Bio je jedan od najvažnijih igrača te sezone, sa 27 nastupa u La Ligi te sedam nastupa u Kupu UEFA.

Ali ipak, morao je čekati sezonu 2004/05 da bi osvojio prvi naslov s Barcelonom. Bio je kapetan pobjedničke momčadi, te vrlo važan dio momčadi Franka Rijkaarda. Na kraju sezone napokon je doživio svoj san, digavši trofej namijenjen pobjedniku španjolskog prvenstva pred navijačima na Nou Campu.

Tijekom sezone 2005/06 igrao je kao i prije. Kapetan Barcelone imao je čast podići pokal španjolskog prvenstva prije utakmice s Espanyolom. Podigao je i trofej namijenjen pobjedniku Lige prvaka u Parizu poslije povijesne pobjede protiv Arsenala na Saint-Denis Stadiumu. Te sezone Puyol je propustio samo 5 utakmica, 3 utakmice je odmaran od strane Franka Rijkaarda, te je 2 utakmice propustio zbog suspenzije (crveni karton). Postigao je pogodak u pobjedi 5:0 protiv Real Sociedada 30. listopada 2005. godine.

Na kraju sljedeće sezone u kojoj je igrao 35 od ukupno 38 utakmica, Puyol je doživio najtežu ozljedu u karijeri, koja se dogodila kada je Liga već završila. Oštetio je ligamente na koljenu u prijateljskoj utakmici u Pretoriji 20. lipnja 2007. godine, te je zbog te ozljede izbivao sa terena sve do 29. rujna. Unatoč izbivanju iz sastava prvog mjeseca nove sezone, kapetan kluba je na kraju upisao 30 ligaških nastupa u sezoni 2007/08.

U pobjedničkoj sezoni (2008/09), Carles Puyol je još jednom bio Barcelonin najsvestraniji branič. Guardiola ga je koristio kao desnog beka u finalu Lige prvaka, kao lijevog beka u Kupu Kralja i u ostalim utakmicama večinom kao središnjeg beka. Puyol se također dokazao kao veoma koristan igrač, pokazavši da može zabijati pogotke, kao što je pogodak u povijesnoj utakmici Barcelone na Bernabeu koja je završila rezultatom 6-2 u korist Barcelone. U Rimu je ušao u povijest kao prvi kapetan Barçe koji je dva puta podigao trofej Lige prvaka.

Carles Puyol je također vrlo važna karika u Španjolskoj reprezentaciji, gdje je nastupao na Svjetskim prvenstvima 2002. i 2006. godine, te na Europskim prvenstvima 2004. i 2008. godine. Bio je ključna figura u osvajanju Europskog prvenstva 2008. godine, kao i u osvajanju Svjetskog prvenstva 2010. godine.

 

Carles Puyol je karijeru u prvoj momčadi započeo na poziciji desnog braniča, ali se uskoro razvio u odličnog stopera. Poznat je po svojoj nevjerojatnoj fizičkoj spremi i disciplini na terenu. On je savršen primjer timskog igrača te on nikada ne komplicira previše pri zaustavljanju protivničkih napada.

On se također može prilagoditi igri na lijevom boku kada to okolnosti nalažu. Iako nije posebno visok (178 centimetara), njegova fizička snaga čini ga vrlo jakim u zračnoj igri, te je također u mogućnosti igrati protiv protivničkih igrača koji su viši od njega. Također voli sudjelovati i u napadu, posebno prilikom izvođenja kornera i slobodnih udaraca. Carles Puyol je najvažnija karika momčadi zbog svog karaktera i liderskih kvaliteta, te zbog njegovog ponosa na boje Barcelone i potpune vjernosti klubu.