Més que un Club

Barcelona je "Više od kluba" u Kataloniji, jer je to sportski klub koji najviše predstavlja državu i jedan je od njenih najboljih ambasadora. I zbog različitih razloga, Barcelona je više od kluba za mnoge ljude koji žive posvuda po Španjolskoj, koji vide Barçu kao čvrstog branitelja za demokraciju i slobodu. Ovaj povijesni slogan je iskovan na točan datum i od određene osobe.

Bio je to predsjednik Narcís de Carreras u svom predsjedničkom govoru u siječnju 1968. godine, te je on bio prva osoba koja je koristila riječi koje opisuju društvenu važnost Barcelone u Kataloniji. Nekoliko godina poslije, 1973. godine u svojoj kampanji za predsjedničke izbore, Agustí Montal i Costa dao je konačnu potvrdu kada je iskoristio ovaj slogan u svojoj izbornoj kampanji. Barça je "quelcom més que un club de futbol" (nešto više od nogometnog kluba) bio je slogan koji je korišten na izborima na kojima je pobijedio Lluís Casacuberta.

U isto vrijeme, korijeni od slogana "Više od kluba" sežu u mnogo dalju prošlost. Bila je to ideja prvo korištena od osnivača kluba Joana Gampera, za vrijeme njegovog prvog predsjedničkog mandata 1908. godine. Razdoblje kada je Gamper preuzeo vlast nad klubom, spašavajući na taj način klub od njegovog propadanja, dobro je dokumentirano. Na tog poznatog 2. prosinca 1908. godine, kada je došlo do kolektivnog raspadanja, Gamper je rekao: "Barcelona ne može i ne bi trebala umrijeti. Ako nitko ne želi pokušati, ja ću preuzeti potpunu odgovornost i brinuti se za klub u budućnosti."

Gamper, koji je osnovao klub, sada ga je pokušavao spasiti od nestajanja. Više važno za budućnost kluba je način na koji je to želio. Osim originalnog razloga zašto je klub osnovan (zbog bavljenja sportom), on je dodao još jedan: zato da bi nastao katalonski klub koji će aktivno služiti svojoj zemlji. I tako je klub pristupio katalonskim političkim krugovima te nije imao dvojbi oko obrane identiteta i nacionalnih prava u Kataloniji, bilo to u potpori autonomije političke zajednice, ili u održavanju Olimpijskih igara u Barceloni.

"Sport i građanstvo", program stvoren od izvršnog predsjednika Josepa Sunyola tijekom godina Republike ili akcije predsjednika Agustíja Montala u kojima je vodio Barcelonu u potpori 1977. godine u kampanji za Statut autonomije i pozivanju obnovljenog predsjednika Generalitata Josepa Tarradallasa na Nou Campu samo nekoliko dana nakon što se vratio iz progonstva, samo su neke od praktičnih primjena ideja da klub bude "Više od kluba".

Duh kojeg je Gamper unio u Barcelonu od 1908. godine (godina za koju se može reći da je u njoj klub bio obnovljen), opstao je do današnjeg dana te je još uvijek prisutan u trenutnom klupskom statutu. To je 4. članak, koji opisuje funkcije u klubu, u kojem se navodi da je cilj kluba "koplementarnost, promicanje i sudjelovanje u društvenim, kulturnim, umjetničkim, znanstvenim ili rekreacijskim aktivnostima koje su adekvatne i potrebne za održavanje javnog predstavljanja i projekcija u kojim klub uživa, plod stalne tradicije odanosti i služenja članovima kluba, građanima i Kataloniji".

Zbog različitih, ali ne i kontradiktornih razloga, za mnoge ljude koji žive u ostatku Španjolske, Barcelona je također viđena kao "més que un club" ("više od kluba"). Ako se u katalonskom slučaju početna točka može datirati u namjernoj odluci direktora, u španjolskom slučaju ovaj pokret došao je ovako. Navijači Barçe bili su iz intelektualnih klasa i lijevičari u politici koji su postali pristaše u znak priznanja za ulogu kluba u obrani demokratskih prava i slobode.

Ovaj pokret je dosegao svoj vrhunac u razdoblju španjolskog građanskog rata pod Francovim režimom. Postojale su neke posebno dirljive situacije, kao što je bila turneja po Americi, u kojoj je momčad primljena kao ambasadori Republike, ili štrajk tramvaja 1951. godine, u kojem je sudjelovao toliko velik broj navijača Barcelone da je iznenadio Francističku vlast koja nije mogla razumijeti zašto su, u nedjelju po pljusku, navijači napustili Les Corts nakon pobjede nad Santanderom od 2-1 i odbili vožnju bilo kojim tramvajom. Trenuci poput ovih koji pokazuju da je Barcelona predstavljala mnogo ne samo Kataloncima, nego i mnogim Španjolcima.

Francov režim objašnjava većinu značaja slogana "više od kluba" ostatku španjolskog teritorija. Ali, također, ima i mnogo dublji značaj. Pojedini španjolski intelektualci su navijali za klub već u davnim dvadesetima, kao što je pjesnik Rafael Alberti, čija je "Oda Platku" jedan od najboljih primjera. Drugi su koristili lik Josepa Samitiera, još jednog od ključnih ljudi za razumijevanje načina na kojeg je Barcelona uspjela doći do atmosfere u klubu koja je mnogo drukčija od prirodne.