KOLUMNA: Savršena igra

Prije tri godine u klub je došao Pep Guardiola, odlučna koraka došetao na predstavljanje i vrlo jasno i čisto nas zamolio da vežemo pojaseve i da ga pratimo u njegovom radu. On je znao, već tada je znao što će napraviti, možda ne točno u trofej, ali je znao kako će Barça igrati, kako to ostvariti i kako će to polučiti pobjede i donijeti trofeje. Genijalci to znaju, Tesli nisu trebale skice, on je svaki svoj izum unaprijed u glavi vizualizirao do detalja i znao je da funkcionira. To je, sasvim sam siguran, napravio i Pep, on je sve jasno vidio.

Koliko god je on ikona kluba i koliko god poznavao sustav i igrače, trebalo je imati hrabrosti potjerati neke igrače, u prvom redu klase, kao što su Ronaldinho, Deco, pa i Eto'o, koji je naknadno otišao, bezrezervno pružiti priliku Piqueu, Pedru i Busquetsu koji su ekspresno postali udarni igrači španjolske reprezentacije i onda zacrtati ludo napadački sustav igre sa stravično rizičnim presingom. Istina, začetak ovog sustava možemo naći i prije, Barcelona je nešto slično već igrala, ali Pep želi ići dalje. On stvara klapu od igrača iz domaće škole kojima je sustav poznat, ali obratite pažnju na to da su oni svi igrači mahom sa španjolskog govornog područja, dakle, jako je bitna komunikacija i što brža prilagodba na sredinu.

Također, ti igrači su prijatelji, Pep stvara ekipu u pravom smislu riječi. Zašto? Ovaj presing koji igra Barcelona zahtijeva visok stupanj koordinacije među igračima i timskog rada, ispravljanja tuđih grešaka. Nešto slično sam vidio davno kod Jugoplastike, nesebičnost među igračima, timska igra gdje gotovo svaki igrač takne loptu za vrijeme napada, nijedan pojedinac nije bio važniji od momčadi ili, kako je Kukoč rekao, „Ja dodavanjem usrećim i sebe i suigrača koji je dao koš, dva čovjeka“. I još se jedna priča o Jugoplastici prije nekoliko dana preslikala u Barceloni kad je Pep, nakon titule, pozvao igrače na neobavezan trening, a došli su svi. I to jako potvrđuje snagu ove Barcelone, to zajedništvo na terenu i izvan terena mene oduševljava. A tebe? A Vas? 

Eto, i ova zadnja utakmica, jedan obrambeni igrač, a ni jedan klasičan napadač, sustav sličan 3-4-3 s milijun veznjaka koji se toliko dodaju i miješaju po pozicijama da se to više ne može ni pratiti pa ja molim Boga da mi se stream zamrzne kako bih vidio gdje tko stoji. Pitam se je li tko od ljudi što manje prate, ako ima takvih, primijetio da nedostaju Alves, Pique, Puyol, Xavi i Villa? Cesc, Sanchez, Thiago već igraju važnu utakmicu, zabijaju i asistiraju i ne samo to, već sudjeluju u igri, obrani i, najvažnije, raduju se igri.

Samo ću reći: Pep Guardiola. Dobro, neću, dodat ću da on hladno to postavi i dok se vjerni navijači još uvijek drže za glavu igra se odvija poput uštimanog sata, pljušte akcije i padaju golovi. On to vidi, kažem ja vama. Filozof je stvorio klapu igrača koji uživaju u igri poput djece i kao kroz šalu razbijaju uglavnom nemoćne protivnike i to nakon što su sve osvojili, većinu važnih titula i više puta. Da mi je znati kako ih motivira?! 

Barcelona dominira, u prvom redu igrom, čistom igrom, ali ne zaboravite, iza toga stoji rad, krvavi rad, sati rada, dani rada, tjedni i mjeseci, automatizam, profesionalizam, od prvog do zadnjeg igrača to vam je sigurno kao što je bilo i kod Dražena Petrovića ili Jordana, jer nema velikih igrača, (a u Barceloni ih je mnogo) pogotovo najvećih koji ujedno nisu i najveći radnici. Kakav Messi primjer daje mlađim ili novim igračima kad kao lani istrče povratnu trku od 60 metara i oduzme loptu? Dakle klapa, zajedništvo, rad, motivacija na visokom nivou vode do savršene igre zacrtane u Guardiolinoj glavi. 

Za kraj, ne mogu izdržati, a da vas ne pozovem da nastavite uživati u ovoj nogometnoj revoluciji koju Barcelona prezentira i molim vas da veličate ovu Barceloninu igru jer ona to zaslužuje, prvenstveno zbog čistoće i sportske naravi, one ljudske i viteške koja kaže "Ja se nadigravam s tobom", ali kao i da provocira. Lagano, šapatom, reklo bi se, tika-takasto. „Dođi, dođi na travnjak, viteški se suprostavi igrom, čistom i hrabrom ili se bar usudi i već za to ću ti čvrsto stisnuti ruku." Do tada će ovo što igra Barcelona ostati savršenom igrom.