KOLUMNA: Nagrada koja znači pravdu za Valdésa

Víctor Valdés osvojio je sve nogometne naslove koji se mogu osvojiti sa svojom Barcelonom. Tri Lige prvaka, pet Liga, dva Svjetska klupska šampionata, jedan Kup kralja, pet Superkupova Španije i dva Superkupa Evrope. Na individualnoj razini osvojio je trofej Zamora čak četiri puta. To je trofej koji se dodijeljuje golmanu koji primi najmanje golova u Ligi. Samo jedan više od njega osvojio je trenutni rekorder Antoni Ramallets.

Ove nagrade ga mogu učiniti zaista ponosnim, ali i nas. To znači da je u svom sportskom životu došao do samog vrha. Sigurno je da njegov ugled u svijetu nogometa raste sve više i više, jer i sam on napreduje sve više i više. Jučer je primio jednu nagradu koja je došla od srca, što ga je učinilo veoma sretnim i ponosnim, ne samo sportašem, nego čovjekom, jer su prepoznate i njegove ljudske vrijednosti. Nije iznenađujuće što je upravo on proglašen sportašem 2011. godine u Kataloniji. On je čovjek iza čijeg se jakog i stabilnog imidža krije veoma zahvalan i osjećajan čovjek. Šteta što mnogi ne vide njegove vrijednosti i sposobnosti.

Biti sportaš godine u Kataloniji je zasluženo priznanje za sve one koji često budu nepravedno tretirani od strane UEFA-inih institucija koje biraju najbolje. Vrijeme je da pravda pobijedi bar kod njegove kuće, u Kataloniji. Valdés, sa svojih samo 29 godina, nadmašio je legendarne golmane po mnogočemu, kao naprimjer Ramalletsa ili Zubizarretu, i po broju nastupa i po osvojenim titulama. A ako pogledate samo njegova dostignuća u ovoj godini, morate da mu skinete kapu, jer je nevjerovatno da i dalje njegovo iskustvo raste i napreduje, i da i dalje ne prestaje dobijati priznanja za ono što radi. On je zaista jedan nevjerovatan golman, koji je naprosto prasnuo i postao fenomenalan, on je Messi, on je Xavi, on je Iniesta na golmanskoj poziciji. Međutim, radi njegove skromnosti, diskrecije i nezahvalne pozicije često ostane u sjeni svih njih. On ima samo jedan problem – Barcelona igra odlično, a on zbog toga ima manje posla, ali baš zbog toga je izuzetno komplicirano biti golman Barcelone, jer dobijete tri lopte i zbog toga nemate mjesta za pogreške.

U svijetu nogometa memorija je krhka i mi pamtimo samo posljednje rezultate. Ali ovdje i sada, želimo zauvijek razbiti predrasude o Valdésu. To je bio on, i niko drugi do on, taj junak Lige prvaka 2006. godine u Parizu, naravno pored strijelaca Eto’a i Belletija. Nikada zahvalni neće zaboraviti one dvije velike i nevjerovatne šanse koje smo svi vidjeli u golu, kada je tadašnji igrač Arsenala Thierry Henry imao stopostotnu šansu jedan na jedan sa Victorom, ali je katalonski čuvar mreže te stopostotne šanse učinio nulapostotnim. To su bile odbrane ravne samo vrhunskim golmanima, kao legendarnom Zubizarreti.

I zato svi mi trebamo biti sretni što je upravo on dobio nagradu za najboljeg sportaša Katalonije u protekloj godini. To je veliki golman i veliki čovjek, koji je jučer oklijevao da prizna da je zaslužio baš on tu nagradu. On je očekivano rekao da je to zasluga cijele momčadi. Međutim istina je da bez truda i rada on ne bi bio tu gdje jeste, na mjestu najboljeg sportaša Katalonije, na mjestu prvog i nezamjenjivog golmana najbolje ekipe svijeta. To je poruka koju on može prenijeti svim generacijama koje su spremne da jednog dana strpljivo dođu do vrha u svom klubu. Valdés je, naravno, najbolji mogući primjer u koji se mogu nastupajuće generacije ugledati. On je ogledalo truda, rada, konstantnog napredovanja i uspjeha.