KOLUMNA: Mi plešemo... la, la, la...

Kada će Real Madrid pobijediti Barcelonu? Kada budu imali pravo na 90 igrača u polju. Ovaj put su nogometnom svijetu poslali jasnu poruku; 11 igrača – 11 minuta igre. Sve preko jedne minute za pojedinca je kapacitet koji zahtijeva da čvrsto stoji na nogama, a ne na tuđim prstima.

Bogovi sa Olimpa, ujedinite se i zajedničkim snagama zarobite titana koji nemilosrdno rešeta protivničke mreže! Šalim se, to je samo Eric Abidal... koji je više puta vidio Halleyev komet nego izgled protivničkog golmana. Iako se golom protiv Reala izjednačio sa Victorom Valdesom na ljestvici šuteva na protivnički gol, to ga nije spriječilo da pošalje poruku ljutitom rivalu sa brojem 7 – dajem ključne golove i još plešem bolje od tebe! Osim lijevog beka u ulozi rutinskog centarfora, obaveza mi je izdvojiti i Alexisa Sancheza. Nekad mi se čini da taj čovjek ima tri srca, od čega su barem dva lavlja. A, eto, osvojio je i Pepovo, pa ako kralju životinja nekad zatreba transplantacija, valja ga uputiti na adresu Čileanca.

A kad smo već kod životinja... šta radi Pepe u El Clasicu nabrijan kao gladijator? "Radi dobar posao." Proizvod ukrštenog maslinastog pavijana i pustinjske lisice je ponovo pokazao da su za njega stadioni mjesta gdje liječi frustracije i prazni naboj. Ni ovaj put nije propustio da igrače Barcelone s vremena na vrijeme pokosi kao proljetnu travu ili ih slučajno nagazi, ali ono što je novo je njegovo nevino valjanje po terenu. Zamislite, čovjek od preko 100 kilograma simulira teške udarce! To je ravno prizoru u kojem Chuck Norris plače. I baš kao što sam predvidio u jednoj od svojih ranijih kolumni, nije dugo trebalo da se Pepe pojavi u nekoj popularnoj akcijskoj igri; slika govori više od hiljadu riječi. Čini se da su vječni gubitnici ove igre odlučili da sve uzmu u svoje ruke i stvore lika koji će da bude nepobjediv.

"Nepobjediv, da... teško, teško", mrmljao je sebi u bradu blijedi čovječuljak dok se šetao gore-dolje po stanu. Njegovi prijatelji su samo pijuckali vino i klimali glavom. Ipak, teško je nekog ozbiljno shvatiti nakon taktike s kojom bi mogao izvući neriješeno samo protiv Čukaričkog i Mladosti iz bjelovarskih Ždralova. "Budite tu", rekao je i zaputio se negdje. Ušao je u svoju sobu, pogledao ka zidu na kojem se nalazio poster Pepa Guardiole i zapjevao svoju omiljenu pjesmu: "Dušu dao bih da te pobijedim, život da kraj tebe ne problijedim... stvarno ne znam gdje bi mi bio kraj, da nije tebe i Messija".

P.S. Za navijače Reala preporuka knjige: Paulo Coelho – Jedanaest minuta.