KOLUMNA: Zašto pitati zašto? Samo uživajte u Messiju

Uz svo dužno poštovanje sportskim znanstvenicima koji pokušavaju rasplesti genijalnost Lionela Messija, čovjek se nada da nikada neće uspjeti. 

U utorak navečer, u hladnom, vlažnom, industrijskom Rhinelandu u Njemačkoj, Messi je pronašao novi teren i nove protivnike za pobijediti. Namjestio je dva gola za Alexisa Sancheza dodavanjima koja oduzimaju dah. Zabio je gol iz čiste želje da potrči iza ijednog suigrača, ijednog protivnika. I proslavio ga je kao dječak što i dalje jest, čak i u dobi od 24 godine. Žao mi je ako to kvari zabavu njemačkog sveučilišnog istraživača Norberta Hagemanna i njegovih kolega koji su zaposleni pokušavajući otkriti znanost i psihologiju koja stoji iza Messijevog fenomena. Žao mi je ako to umanjuje iluziju umjerene strane Bayer Leverkusena koji i dalje ima nadu da će eliminirati Messijevu Barcelonu nakon 3-1 u prvoj utakmici Lige prvaka.

Fanovi, također, imaju pravo na svoju zabavu. Za svakoga, bilo gdje, tko je vidio Messija koji se strelovito kao gušter kreće između mišićnih stijenki Leverkusenovih obrambenih igrača, doista je radost u veoma depresivnom tjednu nogometa u globalu, sa poznatim klubovima koji odlaze u stečaj, arogantnim igračima koji misle da su važniji od sporta i dugog suđenja zbog navoda o raširenoj korupciji u turskom nogometu. Svi ti tamni trenutci su stavljeni na stranu sa ijednom riječju izgovorenom u Leverkusenu u utorak. Barcelonin trener, Pep Guardiola, bio je pitan na televiziji trenutke nakon utakmice da li on ikada razmišlja o odmaranju Messija koji je odigrao 39 od 42 utakmice ove sezone. "Zašto?", odgovorio je Guardiola.

Trener je zastao, zatim nastavio, na engleskom: "Ljudi kupuju ulaznice da vide kako igra. Znam ga – on je jak čovjek, jednostavno je sretan kada igra i za mene je veoma bitan kada je u formi." Tako je Pep završio svoj razgovor za televiziju. Privremeni kraj, barem, rasprave u Španjolskoj o tome što se događa s Barçom. Zašto je najbolji tim na svijetu skliznuo 10 bodova iza Real Madrida u Ligi? Je li to umor, mentalni ili fizički zamor tima građenog oko genijalca od kojeg se očekuje da nastupa na svim kontinentima dva puta tjedno protiv protivnika koji su u obrani protiv njih ili ih napadaju? Je li to zbog ozljeda ključnih igrača u maloj skupini – igrača poput najboljeg strijelca prošlog Svjetskog prvenstva, Davida Ville, koji je slomio nogu, ili nestalnog Inieste i izvanrednog Xavija, koji igraju ili sa velikom boli ili zbog boli presjede utakmice? Je li to zbog svih ovih razloga i zbog činjenice da Messi treba preći Atlantski okean svaki mjesec ili tako, pokušavajući unijeti u svoju argentinsku reprezentaciju zabavu u kojoj često uživa sa svojim klubom.

Ovdje, opet, odgovori mogu biti ili jednostavni ili komplicirani koliko mi to želimo. Messi je Argentinac po rođenju, ali Katalonac, produkt Barcelonine akademije i to je njegov način igre od njegove mladosti. On se pokreće na način na koji jest, za Barçu zbog igrača oko njega, čak i u prigodama kad su mladići gurnuti u ulogu koju Villa, Iniesta i Xavi rade tako iznimno dobro kada nisu ozlijeđeni. Ali, kada je Barcelona izgubila 3-2 u Pamploni prošle subote navečer, kritičari su rekli svoje. Tim i njihova zvijezda, koji su uglavnom odlučili, odustali su od La Lige i smatraju igranje protiv timova kao što je Osasuna samo smetnjom na putu do Lige prvaka.

Možda profesori mogu to analizirati. Možda stupanj samodopadnosti objašnjava zašto je na užas užasa, Barça podlegla svom drugom porazu u rasporedu od 47 utakmica Lige, Kupa Kralja, Superkupa i Svjetskog klupskog prvenstva? Ako postoji čovjek sa odgovorima, to mora biti Guardiola. Igrao je godinama u Barceloninom dresu i on je sada na terenu svaki dan donoseći odluke o psihičkom i fizičkom zdravlju igrača. Kada je Guardiola nebrojeno puta upitao Messija pitanje, njegov odgovor je jedva mogao biti manje znanstven. Messi igra kada Messi želi igrati.

On ponekad treba veliku upornost i strpljenje. U prvom dijelu Leverkusen je jedva prešao centar, takva je bila njihova opsjednutost okruživanjem ključnog igrača gomilom svojih igrača. "Tijekom stanke", priznao je Leverkusenov trener, Robin Dutt, "pitao sam svoje igrače da li žele sudjelovati ili žele biti publika". Potakuta riječima trenera, domaća momčad je krenula naprijed i učinila nevolje Barçinoj ranjivoj obrani. To je otvorilo Leverkusenu priliku za protunapad. Prva dva gola su uključivala Messija koji je radio ono što bi odsutni, ozlijeđeni Xavi možda učinio. Imao je dva dodavanja koja su oslobodila Sancheza iza njemačke linije. Svaki pokret je počeo kod centra, svako dodavanje je pozivalo Sancheza da nađe prostor kada tri ili četiri Leverkusenova obrambena igrača potrče za Messijem. 

Sa smjelim pokretom, Messi je dodao loptu Sanchezu za postizanje prvoga gola. Zatim je Messi gurnuo loptu u središte kruga prije nego je Cesc Fabregas dodao sa laserskom preciznošću brzom Čileancu za ponovni pogodak. Messi je imao pravo i za nešto za sebe. Minute prije kraja, navodno umoran zbog svoga opterećenja, poslao je loptu široko prema Daniju Alvesu. Nastavio je trčati dok mu Alves nije vratio loptu natrag tako da se, 6 metara od gola, fenomenalno protegao i zabio volejom svoj gol. Hagemannova teorija je teorija zdravog razuma. "Ako najbolji nogometaš već zna što će se dogoditi", napisao je, "tada ćemo znati gdje usmjeriti pažnju. Igrači kao Messi su odlični u donošenju odluka. Imaju sposobnost planiranja koja im pomaže u riješavanju kompleksnih problema na najbolji mogući način". Igrači kao Messi su jedni u generaciji.

(nytimes.com)