KOLUMNA: Josep Guardiola - nogometni romantik 21. stoljeća

Ova priča počinje 18.01.1971. godine. Tada je na svijet došao Josep "Pep" Guardiola i Sala. Rodio se u siromašnoj obitelji u malom gradiću Sant-Pedoru. Od malih nogu je u stalnom doticaju s nogometom te je, za svoje godine, pokazivao ogromni nogometni potencijal u lokalnom klubu Gimnastic Manresa.

S 13 godina završio je u najpoznatijoj nogometnoj školi, La Masiji. Pri dolasku je opisan kao vezni igrač izvrsne tehnike i vizije (ovdje govorimo o trinaestogodišnjaku). S obzirom da je dolazio iz jako siromašne obitelji, Barcelona se pobrinula za njegovo školovanje i razvoj. To objašnjava lojalnost koju Pep dan danas pokazuje prema klubu i svima u njemu. Od 1984. kada je stigao u La Masiju, pa do 1990. nastupa u juniorskim uzrastima Barcelone. 1991. godina prekretnica je u Pepovoj karijeri. Tadašnji trener Barcelone, Nizozemac Johan Cruyff, uzima tada relativno nepoznatog devetnaestogodišnjaka iz omladinskog pogona i stavlja ga u srce vezne linije Barcelone. Odluka koja je u to vrijeme popraćena s podsmijehom. Mnogi su vjerovali da je Cruyff napravio kardinalnu grešku postavljajući krhkog mladića u svoj 'Dream team'. Phil Ball, u svojoj poznatoj knjizi o španjolskom nogometu Morbo, pripovijeda kako je Cruyff otkrio Guardiolu, a s njim i svoje uporište Dream teama.

U svom prvom tjednu u klubu Cruyff se nenajavljeno pojavio na pomoćnom terenu koji su tada koristili mladi igrači Barcelone. Neposredno prije poluvremena odlutao je do svlačionice i upitao Charlyja Rexacha (tadašnjeg trenera Barceloninog pomlatka) ime mladog kržljavog igrača koji je igrao na desnoj strani veznog reda. Pitao je ni za koga drugog, nego za Pepa Guardiolu. Tokom poluvremena Cruyff je naredio Rexachu da Pepa premjesti u sredinu veznog reda, na poziciju zadnjeg veznog. Pep se instantno prilagodio novoj poziciji te je odveo svoj tim do pobjede. Iako je to bila trening utakmica suigrača, jedna od mnogih u nizu, samim time nebitna, pokazala je Cruyffu kakav se talent krije u omaldinskom pogonu La Masiji.

U prvih godinu dana koje je odigrao za prvi tim Barcelone, Pep je otklonio sve sumnje u svoj talent i raskoš koju posjeduje. Dream team 1992. osvaja prvi Barcelonin Europski kup. U istoj sezoni osvajaju i La Ligu (zahvaljujući porazu Reala na gostovanju kod Tenerifea u zadnjem kolu). U toj godini Pep osvaja i individualnu nagradu za najperspektivnijeg europskog igrača. Vrlo brzo nakon toga nastala je nogometna fraza 'classic number 4' koja se odnosila direktno na Pepa i njegov stil igre te poziciju koja je postala njegov zaštitni znak. Od žgoljavog mladića Pep je postao obožavani idol Katalonije. Osim nogometnog umijeća za koje se znalo da posjeduje, Pep je na navijače prenosio entuzijazam, koji i dan danas prenosi u ulozi trenera. Njegova ljubav prema klubu je (bila) vidljivo neupitna. 

Pod palicom Cruyffa Barcelona osvaja Španjolsku ligu četiri puta zaredom. To nas dovodi do 1994. i finala Lige prvaka u Ateni. Utakmicu koju mnogi etiketiraju kao početak kraja ere Cruyffovog Dream Teama. Barcelona je igrala protiv Milana, koji je na klupi imao famoznog, tada već svjetski priznatog trenera, Fabija Capella. Milan je tu utakmicu dobio s velikih 4-0. 1996. Cruyff napušta Barcelonu i na njegovo mjesto dolazi Englez sir Bobby Robson. Dosta igrača se promijenilo pod novim trenerom, igrači koji su činili okosnicu Dream Teama odavno su otišli. Osim jednog. Guardiola je zasluženo zadržao svoju poziciju u prvom timu. Uz njega, Barcelonu su predvodili pridošlice Ronaldo i Luis Figo. Pod Robsonom Barcelona osvaja tri titule: španjolski kup, UEFA Superkup i tadašnji Kup pobjednika kupova. 

Između Pepa i već spomenutog Luisa Figa dogodilo se veliko prijateljstvo. Kasniji odlazak Figa u Real uvelike je utjecao na Pepa. To je bio profesionalni i privatni gubitak za tadašnjeg kapetana Barcelone. Unatoč svemu, ostali su prijatelji. Govori se da je 2001. godine (godinu dana nakon prelaska iz Barcelone u Real) Figo skrivečki došao natrag u Barcelonu da posjeti Pepa i da mu čestita na rođenju kćeri. No, da se vratimo na kronologiju Pepove karijere. 1997. još jedan Nizozemac sjeda na klupu Barcelone, Louis van Gaal. Pep pod njim osvaja još tri ligaške titule. Tokom van Gaalovog mandata počinju kritike na račun Pepa. Pojedinci u klubu koji su mu zamjerali rastući utjecaj koji je imao na igrače, počeli su širiti zlonamjerne glasine o njemu. Tako se 2000. za vrijeme njegove prve veće ozljede pojavila glasina kako ima smrtonosnu bolest i kako više nikad neće zaigrati nogomet. 

Konflikt između određenih pojedinaca u klubu i Pepa je rastao. Sve je to rezultiralo emocionalnom press-konferencijom u travnju 2001. kad je najavio da neće produžiti ugovor s Barcelonom na kraju sezone. Zadnju službenu utakmicu za Barcelonu odigrao je 24. svibnja protiv škotskog Celtica. Kada je otišao iz Barcelone, postao je igrač s najviše ligaških pobjeda u povjesti. Guardiola je za Barcelonu odigrao 379 utakmica, uz skor od 224 pobjede, 82 neriješene i 73 izgubljene. U njegovih 12 sezona, koliko je odigrao za prvi tim Barcelone, Pep je osvojio 16 titula. Nakon Barcelone odlazi u Bresciju. Uvelike pridonosi klubu, kako igrama na terenu, tako i imidžom van terena. Nakon Brescije prelazi u Romu. Tu počinje najturbulentije vrijeme Pepove karijere.

U Romi biva optužen za korištenje nandrolonea te dobiva četveromjesečnu zabranu igranja. Ukaljanog ugleda, Pep napušta Italiju i odlazi u Katar, potom i u Meksiko. Optužbe su na koncu odbačene 2007. godine od istog suca koji ga je i optužio na početku ove sage. Povukao se u studenome 2006., a 2007. završava za trenera. Godinu dana poslije preuzima Barcelonu B. S drugim timom Barcelone osvaja promociju u drugu ligu, a 17. lipnja 2008. preuzima klupu Barcelone. Ostalo je, kao što kažu, povijest.

Pepov utjecaj na današnje shvaćanje deep lying playmakera je neopisivo važno. Pri tome ne mislim samo na Pepov stil igre. Nego na nešto puno više od toga. Generacije DLP igrača poslije njega upravo u njemu vide uzor i svrhu ove role. Tako da nedvojbeno možemo potvrditi da je žgoljavi, siromašni dječak iz Sant-Pedora uz Pirla glavni čimbenik evolucije današnjeg shvaćanja DLP-a, a samim time i nogometa.